Duhovnost je kultivacija onoga što je svojstveno duhu, njegova sposobnost da projektuje ujedinjene vizije, da sve poveže sa svime, da poveže i ponovo poveže sve stvari međusobno i sa originalom izvor bića. Svaki stav i aktivnost pogoduje proširenju života, zajedništvu. To je kultiviranje onoga što je Pierre Teilhard de Chardin nazvao božanskim okruženjem, u kojem postojimo, dišemo i ono što jesmo. Neurobiolozi i istraživači mozga su identificirali da biološka osnova duhovnosti leži u prednjem režnju mozga. Ovu činjenicu su potvrdili empirijski: kad god se uhvate najglobalniji konteksti, ili kada se dogodi značajno iskustvo totaliteta, ili kada se krajnjim stvarnostima, opterećenim smislom i koje proizvode iskustva poštovanja, odanosti i poštovanja, pristupa na egzistencijalni način, postoji je visoka vibracija neurona u hercima. Ovu pojavu su nazvali 'Božja tačka', neka vrsta unutrašnjeg organa kroz koji se hvata prisutnost Neopisivog unutar stvarnosti. Ovu 'Božju tačku' otkrivaju nematerijalne vrijednosti kao što su solidarnost i veći osjećaj dostojanstva. Probuditi ga znači dopustiti duhovnosti da se pojavi. Dakle, duhovnost nije razmišljanje o Bogu, već njegovo osjećanje. To se doživljava kao entuzijazam (na grčkom znači imati boga u sebi), koji nas vodi i čini zdravima. U zdravstvu, duhovnostiima sopstvenu moć isceljenja. Poboljšava kvalitete jednako vrijedne kao što su inteligencija, libido, moć, privrženost, a pozitivne kao ljubav prema životu, sposoban za oprost, milosrđe i ogorčenje pred nepravdama svijeta. Pored prepoznavanja svih vrijednosti poznatih terapija, djelotvornosti različitih lijekova, još uvijek postoji supplément d'ame, što bi rekli Francuzi, koristeći izraz koji je teško prevesti, ali bogat značenjem. Ona želi signalizirati dopunu onome što već postoji, ali koja to pojačava i obogaćuje faktorima koji dolaze iz drugog izvora iscjeljenja. Utemeljeni model medicine svakako ne drži monopol na iscjeljenje i razumijevanje složenog ljudskog stanja, nekad zdravog, nekad bolesnog. Ovdje duhovnost nalazi svoje mjesto. Osnažuje u čoveku, pre svega, poverenje u regenerativne energije života, u kompetentnost lekara i u marljivu brigu medicinske sestre ili sestre. Iz dubinske psihologije i transpersonalne psihologije znamo za terapeutsku vrijednost povjerenja. Povjerenje u osnovi podrazumijeva sljedeće: „Život ima smisao, vrijedi, ima unutrašnju energiju koja se hrani, dragocjen je. Takvo samopouzdanje pripada duhovnom pogledu na svijet” (Waldow, Health Care). Svi naučnici znaju da se stvarnost ne uklapa u potpunosti u naše koncepte. Nerijetko i sami ljekarizadivljeni su koliko brzo se neko oporavlja. Duboko u sebi, to je vjerovanje da su nevidljivo i nemjerljivo dio vidljivog i predvidljivog. Veća snaga je vjera da se osjećaš pod ljubaznim pogledom Božjim i da si, poput sinova i kćeri, na dlanu njegove ruke. Ovdje se oživljava 'Božja tačka u mozgu' koja se otkriva u takvim uvjerenjima. Oni doprinose zdravlju, čak iu neizbježnosti ishoda.”