Legende o vitezovima templarima, drevnim strujama kršćanstva i životu Marije Magdalene isprepletene su u južnoj Francuskoj u regijama kao što su Provansa i Camargue. Ta su mjesta postala odredišta hodočašća u područjima fascinantne ljepote i tajanstvenosti. Neki od njih spomenuti su u Da Vincijevom kodu, knjizi Dana Browna, no drugi su još uvijek malo poznati, poput same špilje u kojoj je živjela Marija Magdalena, koju je ljubomorno čuvao samostan dominikanske braće (svetica je zaštitnica reda). Mnogi ljudi, nakon što se popnu na planinu uskim stazama, prozirnim rijekama i bukovim i hrastovim šumama, padaju na koljena pred ljubavnom energijom špilje, zvane Sainte-Baume. “Bilo zbog vjere hodočasnika koji su tuda prolazili 20 stoljeća ili zato što je Marija Magdalena doista meditirala i molila na tom mjestu, činjenica je da postoji cijela atmosfera ljubavi i sabranosti koja ispunjava srce”, kaže francuski novinar Frédèrique Jourdaa, koja je napisala knjigu o stopama Kristova apostola na jugu Francuske (Sur les Pas de Marie Madeleine). O Mariji Magdaleni posljednjih je godina objavljeno mnogo knjiga. Razlog za ovo iznenadno zanimanje bilo bi otkrivanje njegove stvarne povijesti, ispričane u pionirskim djelima kao što su Da Vincijev kod i Sveti Gral i Sveta loza. Prema većini autora ove struje MariaMagdalena nikada ne bi bila prostitutka, već vrlo utjecajna Kristova apostolica, propovjednica i voditeljica jedne od prvih kršćanskih zajednica.

Ali da se ova priča stvarno dogodila, zašto bi se zataškavala? Postoji nekoliko odgovora, prema ovim istraživačima. Jedna od njih navodi da je Marija Magdalena imala toliki utjecaj u prvim kršćanskim zajednicama da su njenu moć neki apostoli počeli doživljavati kao prijetnju. Tijekom svog života Isus je veliki prostor davao ženama, koje su se u Palestini njegova vremena smatrale nižim bićima. Mnoge njegove sljedbenice bile su dame koje su se divile njegovim učenjima o ljubavi i jednakosti. Ova je ženska skupina podupirala Isusa i njegove apostole osiguravajući sredstva za njihovu hranu i sklonište. Njegovi članovi, među njima i Marija Madalena, bili su vrlo cijenjeni. Predaja kaže da se svetica smatrala apostolom nad apostolima, takav je bio njezin utjecaj. Do danas joj taj naslov dodjeljuje Pravoslavna katolička crkva. Međutim, nakon Isusove smrti, skupine povezane sa zajednicama apostola Petra i Pavla ponovno su slijedile tradicionalne židovske patrijarhalne obrasce i nerado su gledale na taj ženski utjecaj. “Prve kršćanske zajednice bile su dosta različite jedna od druge. Bilo je nekoliko kršćanstava koja su se međusobno natjecala”, kaže istraživač Juan Arias, autor knjige MariaMagdalena, posljednji tabu kršćanstva.

Nadalje, prema apokrifnim evanđeljima pronađenim u Nag Hammadiju u Egiptu, kršćanstvo Marije Magdalene moglo je imati značajan gnostički utjecaj, struju pretkršćanske mistične misli rođene u Egiptu (u Aleksandriji). Prema gnosticima, Magdalena i Isus živjeli su misterij svetog sjedinjenja (hieros gamos, na grčkom) ne samo interno integrirajući svoju žensku i mušku stranu, već i sjedinjujući se kao par.

Marija Magdalena bi bili vjerni apostolu

Magdalenin utjecajni položaj i ljubomora na apostole dokumentirani su u gnostičkom evanđelju po Filipu, napisanom u 2. ili 3. stoljeću nove ere. U ovom spisu apostol Petar ide toliko daleko da predbacuje samom Učitelju što je pred svima poljubio Mariju Magdalenu u usta, protivno židovskim običajima. Također prema ovim autorima, Magdalena je bila apostol koji je najbolje razumio duboka Kristova učenja, kao što se vidi u gnostičkom djelu Pistis Sofia, vjerojatno napisanom u 3. st. Širila se glasina da je ona bila kamenovana prostitutka opisana u evanđeljima. Tu će pogrešku Katolička crkva priznati tek gotovo 2000 godina kasnije, tijekom Drugog vatikanskog sabora. Nakon Sabora Crkva je požurila ispraviti liturgijeposvećena Magdaleni. Danas se u misama 22. srpnja, na dan koji je svecu posvetila Katolička Crkva, čita Pjesma nad pjesmama, koja govori o svetom jedinstvu duše i Boga, a ne više o priči o kamenovanju.

Madalenu trenutno Katolička crkva prikazuje kao snažnu i hrabru ženu. Zapravo, kanonska evanđelja (prihvaćena od Crkve) govore da se Marija Magdalena nije bojala slijediti svog Učitelja kamo god on išao, te da je bila do njegovih nogu tijekom raspeća, suočena sa svim rizicima, dok su se apostoli u strahu sklonili biti uhićen. Niti se bojala kad je morala u zoru, dok je još bio mrak, otići do grobnice da se pobrine za tijelo svog voljenog gospodara. Ona je bila ta koja je čak objavila apostolima da je Krist uskrsnuo i kojoj se Mesija ukazao prvom nakon njegove smrti, ukazujući na njegovu značajnu razliku među svima.

Marija Magdalena, Isusova žena

Ali teorije tu ne staju. Najkontroverzniji od njih je onaj koji tvrdi da bi Marija Magdalena bila, osim što je bila predana apostolica, Isusova žena. Margaret Starbird snažna je zagovornica ove ideje u svoje dvije knjige, Nevjesta u izgnanstvu i Marija Magdalena i sveti gral. Margaret je napisala: "Ona nije bila grešnica pokajnica, već supruga, nevjesta, kraljica." Istraživač Juan Arias također brani ovo gledište,navodeći da je, prema židovskim tradicijama tog vremena, bilo nemoguće da rabin poput Isusa ne bude oženjen. U 1. stoljeću, kada je Isus živio, brak je bio praktički obavezan među Židovima.

Jedan od drugih odgovora o razlogu ove tajnovitosti sugerira da je priča bila zadržana kako bi se zaštitila Marija Magdalena i mogući Isusovi potomci. Mnogi istraživači tvrde da je Magdalena pobjegla u Galiju, današnju Francusku, kako bi izbjegla progonstva koja su vršena protiv prvih kršćana. U ovoj verziji, apostol, njezin brat Lazar, njezina sestra Marta, Josip iz Arimateje, učenici Maria Jacobeia i Maria Salomé, između ostalih, stigli su brodom u Saintes-Maries-de-la-Mer i zatim otišli u unutrašnjost Francuske . Još uvijek u ovaj grad Romi iz cijeloga svijeta dolaze svake godine na hodočašće Svetoj Sari. Prema lokalnim legendama i autoru Da Vincijevog koda, Sara je bila kći Isusa i Marije Magdalene – i predak francuskih merovinških kraljeva.

Provansalske povijesti kažu da je apostol, nakon što je propovijedao zajedno s Lazara i Marte u raznim gradovima Galije, povukao se u špilju posljednjih 30 godina svog života. Svetica bi umrla u dobi od 64 godine, a i danas se u bazilici svetog Maksiminijana mogu vidjeti njezine kosti ili, barem, kosti žene mediteranskog podrijetla, visoke 1,57 m, koja je živjela u prvom stoljeću nakon Kriste,prema nedavnim ispitivanjima koja su proveli znanstvenici. Čak i ako se smatra da ljubavna priča između Isusa i Marije Magdalene nije ništa više od fantazije, kao što žele istraživači poput Amy Welborn u svojoj knjizi Decoding Mary Magdalene, to ne znači da ovi autori ne prepoznaju značajan utjecaj i važnost Isusovog apostola. "Teorije o Magdaleni-Ženi-Kraljici-Božici-Svetom Gralu nisu ozbiljna povijest", kaže katolička istraživačica Amy Welborn. “Ali možemo gledati na Mariju Magdalenu kao na veliku ženu i sveticu, uzor za sve nas.”